U srcu Visokog, tamo gdje se engleski jezik uči prirodno, kroz igru i ohrabrenje, već punih deset godina stoji jedno prepoznatljivo ime: Vildana Lukhodžić-Hajduković. Od samog otvaranja škole dio je priče koju danas poznajemo kao Helen Doron Visoko, gradeći generacije djece koje odrastaju uz znanje, sigurnost i osmijeh.
Njen profesionalni put neraskidivo je vezan za međunarodno priznatu metodologiju Helen Doron English, koja podrazumijeva kontinuiranu edukaciju, seminare i konferencije. Kroz godine rada usavršavala je tehnike predavanja, razmjenjivala ideje s kolegicama i imala priliku pomagati mlađim učiteljicama u njihovim prvim koracima.
Učionica kao mjesto rasta
Rad s djecom obogatio ju je i profesionalno i privatno. Djeca su iskrena, direktna i hrabra u svojim emocijama. Uče nas pravdi, upornosti i spremnosti da pokušamo ponovo. Kroz svakodnevne situacije, od smijeha do suza, Vildana je naučila bolje razumjeti i usmjeravati vlastite emocije. Upravo ta emocionalna zrelost danas je jedan od njenih najvećih učiteljskih kvaliteta.
Metodologiju koju živi na času prenijela je i u svoj dom. Kao majka dvoje djece, prepoznala je snagu pohvale, igre i stalnog bodrenja. Shvatila je da je igra ključ razvoja, a ohrabrenje temelj samopouzdanja. Ono što funkcioniše u učionici, prirodno funkcioniše i kod kuće, jer djeca najbolje napreduju kada se osjećaju sigurno i podržano.
Izazovi i najdraži uzrast
Svaki uzrast nosi svoju posebnu dinamiku. Tinejdžeri su izazovni, jer to je period kada žele samostalnost i vjeruju da već mnogo znaju, pa je do njih ponekad teže doprijeti. Potrebno je više strpljenja, razumijevanja i mudrog vođenja.
S druge strane, predškolarci su njena posebna radost. Njihova radoznalost, pitanja bez kraja i iskrene reakcije podsjećaju je svakodnevno zašto voli svoj posao. Uz njih se, kaže Vildana, i sama osjeća slobodno, veselo i otvoreno za razmišljanje o svijetu iz novih, dječijih perspektiva.
Kada se uloga mame i teacher susretnu
Jedna od najemotivnijih situacija u njenoj karijeri desila se kada je u program upisala i svoju trogodišnju kćerku. Kao jedina učiteljica u tom periodu, upravo je ona trebala voditi njenu grupu. Kod kuće su napravile plan: na času će biti “teacher”, sve će funkcionisati savršeno.
Na prvom susretu, pred roditeljima i mališanima, njena kćerka je odlučno objavila da je to njena mama i da je ne dijeli ni sa kim. Bio je to sladak, iskren dječiji protest koji je nasmijao sve prisutne. Nakon male pauze i dodatnog sazrijevanja, djevojčica je shvatila da njena mama ima još jednu važnu ulogu, a to je da bude učiteljica i drugoj djeci, jednako predana i brižna.
Balans porodice i poziva
Vildanin balans između porodice i posla danas funkcioniše skladno. Uz supruga, dvoje djece, školske obaveze, kućanske zadatke i povremene kulinarske eksperimente, organizacija je ključ. Poslijepodnevno radno vrijeme omogućilo joj je da prijepodne posveti porodici, a popodne djeci u učionici. Početak je bio izazovan, ali s vremenom je sve došlo na svoje mjesto.
Slobodno vrijeme najradije provodi s porodicom: u prirodi, na putovanjima, u druženju s dragim ljudima. Voli životinje, različite kulture i zajedničke uspomene. A kada uhvati trenutak samo za sebe, tada uživa u tišini svoje terase, okružena zelenilom i cvijećem, uz šolju kafe i poneki novi recept koji čeka da bude isproban.
Poruka novim generacijama
Njena poruka mlađim generacijama djece u vremenu brzog razvoja tehnologije je jasna: razne aplikacije mogu ponuditi lekciju, ali ne mogu pružiti ljubav, razumijevanje i podršku koju učitelj daje svakom svom učeniku. Odnos povjerenja ne može se zamijeniti ekranom.
A ako već trebaju biti aplikacije, onda neka to budu one najbolje i najsigurnije: Helen Doron apps. 😊
Mlađim kolegama poručuje da se ovom pozivu pristupa srcem. Učitelj ne daje samo znanje, on daje sigurnost, ohrabrenje i vjeru u dijete. Kada se na svakom času spoje lekcija i ljubav u pravom omjeru, djeca to prepoznaju. I upravo zbog tog osjećaja vraćaju se iznova i iznova.
Deset godina rada Vildane Lukhodžić-Hajduković nisu samo profesionalni jubilej. To je deset godina izgrađenog samopouzdanja kod djece, prvih izgovorenih rečenica na engleskom, zagrljaja nakon uspješnog časa i generacija koje odrastaju vjerujući u sebe.
A to je, u konačnici, najljepša definicija uspjeha jednog učitelja.
